24 Jan

YUTA Klub Seniora u poseti domacinstvu Lozanjska terasa

Upoznaj Srbiju da bi je više voleo

Na inicijativu Kluba Seniora YUTA organizovana je poseta turističkih agencija (10 TA) koje se bave receptivom ili žele da promovišu Srbiju, seoskim domaćinstvima u opštini Gornji Milanovac. Domaćin je bila Turistička organizacija Gornji Milanovac. U ovoj opštini posebnu pažnju poklanjaju turizmu, pa je i normalno što rezultati ne izostaju. Nije slučajno što smo pošli baš u tu opštinu jer imaju oko 95 kategorisanih domaćinstava koja se bave seoskim turizmom, a kategorizacija još nekih domaćinstava je u toku.

Gornji Milanovac 

Grad Gornji Milanovac je relativno mlado naselje – kaže Mira Mirković, direktorka Turističke organizacije optine Gornji Milanovac – Osnovao ga je Aleksandar Karadjordjević 1853. godine, na mestu koje se zvalo Divlje polje. Mesto je pripadalo selu Brusnica koje je bilo značajno po tome što je za vreme turske vladavine tu bilo sedište njihovih begova.

Šest godina se grad zvao Despotovica (ime reke koja teče kroz njega), da bi mu knez Miloš po povratku na presto, 1859. godine, promenio ime u Gornji Milanovac, u spomen na starijeg brata Milana.

Ono što turisti treba obavezno da vide u Gornem Milanovcu je najpre zgrada bivšeg okružnog načelstva, stara koliko i naselje. U samom centru, dominira razglednicom grada, nedavno renovirana. Danas je u njoj Kulturni centar, biblioteka i moderna galerija. Ispred nje su statue osnivača kneza Aleksandra, vojvode Milana Obrenovića, bista Živojina Mišića koji je iz ove zgrade 1914. godine, komandovao Suvoborsko-kolubarskom bitkom i dve ploče  povelje o osnivanju grada i promeni imena. O istorijskoj i kulturnoj prošlosti grada podosta toga se nalazi u Muzeju rudničko-takovskog kraja, gde je Legat četvorice braće, umetnika Nastasijević.

U Gornjem Milanvcu je crkva Svete Trojice, poslednja zadužbina Miloševa iz 1860. godine koju je dovršio njegov sin, knez Mihailo 1862. godine. Gradio ju je neimar Nastas Djordjević u čijoj kući će se, krajem 19. i početkom 20. veka roditi pesnik Momčilo, slikar Živorad, romanopisac Slavomir i muzičar Svetomir, umetnici sa imenom graditelja crkve u svom prezimenu (Nastasijević). Deo grada je i Brdo mira sa spomenicima iz novije istorije, kao i Norveška kuća (kombinacija viknškog broda i stare srpske kuće), monument za sećanje na veze naših logoraša i Norvežana i, danas je jedan od izraza prijateljstva srpskog i norveškog naroda. U njoj je muzejska postavka sa fotografijama, dokumentima i predmetima iz vremena stradanja u norveškim logorima.

Grad je preseljen, a na starom mestu, dva-tri kilometra južnije, još živi Stara čaršija. U njoj je crkva iz 1836. godine i, odnedavno ovde počivaju mošti vojvode Milana Obrenovića (prenete iz Rumunije). U centru grada, pored crkve i zgrade bivšeg okružnog načelstva nalazi se hotel Šumadija.

Teritorija opštine Gornji Milanovac se nalazi u jugozapadnom delu Šumadije, okružena planinama Rudnik, Maljen i Suvobor i zahvata površinu od 836 kvadratnih kilometara. U njoj živi oko 45.000 stanovnika. Opština ima dva gradska naselja (jedan grad i jednu varošicu) i 61 seosko naselje. Bogata je turistička ponuda u okolini Gornjeg Milanovca.

Selo Lozanj – „Lozanjska terasa“

 U srcu Šumadije na padinama Suvobora, nedaleko od vrha Rajac, a daleko od gradske buke i vreve, ušuškalo se selo Lozanj. Nalazi se na 20 km severozapadno od Gornjeg Milanovca. „Pioniri“ seoskog turizma u Loznju je poljoprivredno domaćinstvo Radomira i Kose Radojković. Lozanjska terasa je posle manjih izmena u strukturi i sadržajima, a na inicijativu najmladje ćerke Zorice, postalo spremno da gostima pored mirnog okruženja i ukusnih obroka, ponudi doživljaj više. Postalo je mesto za odmor i beg iz grada, što i jeste njihov slogan.

Zelena soba (3 ležaja), Crvena soba (sa 4 ležaja, jedan krevet je na sprat) i Kamin soba (2 ležaja) spremne su da dočekaju goste i pruže im zadovoljstvo o kome može da se sanja. Nevelika, ali lako prepoznatljiva terasa Radojkovića u dolini rečice Dinčine, adaptirana je uz staru porodičnu kuću i ulepšala selo (po rečima prijatelja i komšija).
DSC03693  DSC03695

Ovde se može kupati u bazenu, uživati u ležaljci (Ležaljka na galeriji je omljeno mesto za odmor najbolje rukometašice sveta, Andree Lekić, zato se taj deo zove „Lekić box“), ljuljati na drvenim ljuljaškama (za više osoba), igrati u kućici za goste koja je raj za mališane, igrati sa kućnim ljubimcima (Cezar i Žuća, a Cezar će pomoći da se igra bacajući frizbi). Badminton, pikado i mini biblioteka sa 150 knjiga (pretežno lakog žanra) su takodje na raspolaganju. Ovde se mogu naći i mangulice, dva velika zeca, ovce, goveda i videti sve domaće životinje što mališanima pričinjava posebno zadovoljstvo.

Prema raspoloženju maže se pomagati u domaćinstvu ili raditi kućni i poljoprivredni radovi, sve prema želji i dobroj volji. Na pr: kosilica je na raspolaganju onima koji žele da dvorište uvek izgleda savršeno, tu je branje voća i povrća (u zavisnosti od godišnjeg doba), čuvanje ovaca, vožnja traktora, a može se uživati u pešačkim turama, izletima u okolinu i sve što se poželi, domaćini su uvek na raspolaganju da ispune sve želje „malih“ i „velikih“ gostiju. Branje pečuraka i skupljanje lekovitog bilja i šumskih plodova, pripremanje hrane, zimnice ili ono što je lakše, već pripremljeno, pa samo kupiš i poneseš (po vrlo povoljnim cenama), a tako produžiš uživanje nadalje.

Hrana i piće, sve domaće, sveže i uvek po ukusu gostiju.

Preuzeto sa sajta seniortravel.rs